Danas

Gradske ljekarne Sisak rade kao zdravstvena ljekarnička ustanova koja je u vlasništvu Sisačko-moslavačke županije. Od 35 zaposlenih imamo 14 magistara farmacije, i od toga 1 specijalistu tehnologa.
Ravnatelj Gradskih ljekarni Sisak je gđa. Mira Božić, mr.pharm.

Ova ustanova nastala je iz nekadašnjeg OUR-a za ljekarništvo Medicinskog centra Sisak, iz kojeg se izdvojila i osamostalila 1989.godine.
Naše ljekarne obavljaju i cjelodnevni rad subotom i nedeljom kao i noćnu službu tijekom cijele godine na određenim punktovima (Ljekarne br.1 i br.2)
Imamo ukupno osam ljekarničkih jedinica, od čega su četiri u gradu Sisku i četiri ljekarne u drugim gradovima županije koje cjelodnevno opskrbljuju tamošnje stanovništvo lijekovima, sanitetskim materijalom i kozmetičkim pripravcima.

Početak ljekarništva u Sisku

Ljekarništvo u Sisku datira po pisanim nalazima, koji dokazuju i kontinuitet ljekarničke djelatnosti u ovom gradu, od 1836.godine kad je prvu ljekarnu otvorio izučeni ljekarnik Johann Sajevecz (kasnije Sajović). Kroničari bilježe na razmeđi stoljeća 18. i 19. da je u naselju s lijeve obale Kupe neki Smiedl u svojoj komorici držao domaće lijekove, razne trave, praške i uvarke protiv unutarnjih i vanjskih bolesti. Do kraja 18.stoljeća groznica je bila stalni gost ovih krajeva pa su se žitelji branili i liječili kako su znali i koliko je to bilo moguće kuhajući koru s vrbovih šiba i pijući takav uvarak.Prvu ljekarnu Sajevecz je otvorio u Vojnom Sisku u kući Petrić u današnjoj Lađarskoj ulici, a zatim se preselio u lokal (danas frizerski salon) tik uz zidani pješački most. Obitelj Sajevesz i kasnije je bila poznata, jer se iz bračne veze Johanna Sajevecza i Domicelle Elizabeth Valpoth rodio 2.siječnja 1843. sin Alexander Joannes, kasnije čuveni zagrebački glumac Šandor Sajović.Imali su Sajovići i kćerku Rozaliju,također rođenu u Sisku. Na žalost, obitelj Sajović nije bila dugo ni zajedno ni u Sisku. Domicella je umrla poslije desetak godina braka, pa se ljekarnik po drugi puta oženio u Zagrebu. U sisačkoj povijesti ostao je ipak zabilježen kao utemeljitelj ljekarničke službe, koju su u 19. stoljeću nastavile obitelji Kubany, Renaldy, Grahovac, Vernak i druge. Romeo pl. Renaldi bio je izdanak stare sisačke obitelji.Rođen je 2.svibnja 1876.godine od oca Romulusa i majke Anne Rubeny.Poslije školovanja u Sisku i Zagrebu postao je magistar farmacije i do kraja života u središnjoj sisačkoj ulici vodio je ljekarnu, jednu od najstarijih u Sisku.

Promjena naziva

U nekrologu koji je tiskan u povodu njegove smrti u Hrvatskim Novinama ostalo je zapisano: Smrću vrlog pokojnika gubi Sisak jednu markantnu osobu iz redova starih sisačkih porodica. Renaldy je bio na glasu kao čovjek plemenita srca, pa je često bijednima i potrebnim davao ljekarije besplatno. Bio je veliki hrvatski rodoljub,koji je cijeloga života podupirao materijalno i moralno svaku narodnu stvar. U Vojnom Sisku apoteku vodi Aleksandar Vernak u prizemlju Bobekove kuće na uglu današnjih Mažuranićeve i Lađarske ulice, a u Trgovištu ljekarne imaju Franjo pl. Kubany i Josip Grahovac. Punih 37 godina ljekarnu u Vojnom Sisku uspješno vodi diplomirani ljekarnik Aleksandar Vernik da bi je od njega preuzeo kupoprodajom od 6.124 krune Maks Hrnjak koji mijenja dosadašnji naziv Ljekarna k crncu u Ljekarna k anđelu čuvaru. Posao u početku nije išao najbolje, jer je novčani promet u prodaji lijekova otežavalo plaćanje mostarine za prelazak mosta preko rijeke Kupe iz Starog u Novi Sisak u iznosu od dva novčića. Da bi doskočio tim teškoćama i povećao poslovni promet ljekarnik Hrnjak sam daje dva novčića svakom onom građaninu koji iz Starog Siska preko mosta dolazi u njegovu ljekarnu. Ipak, nije mu uspjelo do kraja.

Nova lokacija

U proljeće 1912.godine Hrnjak prelazi na lijevu obalu Kupe i otvara ljekarnu na mjestu gdje se ona i danas nalazi (današnja Druga ljekarna u Rimskoj ulici br.1). Koncem 1926.godine teško bolestan ljekarnik Hrnjak odlazi u Zagreb (gdje je umro 1928.godine), a vođenje ljekarne preuzima magistar Terzić, pa zatim udovica Ida Hrnjak i magistar Turić. Supruga Maksa Hrnjaka povjerila je vođenje ljekarne magistru Ivi Tomljanoviću u svibnju 1937.godine. On je vodio posao sve do ožujka 1948.godine, kada je ljekarna prešla u društveno vlasništvo, a zatim je bio njen upravitelj sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je umirovljen. Godine 1958.,upravo nastojanjem magistra Tomljanovića, ljekarna se prostorno proširuje. Sve prostorije otada su zračne i svijetle. Uvedeni su vodovod i kanalizacija, suvremena neonska rasvjeta, uređen moderan laboratorij,snabdjeven svim potrebnim instrumentima,odnosno, učinjeno je sve da se ljekarničke usluge obavljaju na suvremen i zadovoljavajući način.